Preminuo Ante Jelaska, najstariji splitski reditelj i antifašista

U 97. godini nas je napustio jedan od najuglednijih splitskih reditelja i dobitnik Nagrade za životno delo Grada Splita 2019. godine. Do kraja svog života je bio zakleti antifašista i borac protiv istorijskog revizionizma na našim prostorima. Vest o njegovoj smrti je za Dalmatinski portal potvrdio profesor Josip Milat.

Ante Jelaska je rođen u Splitu 20. Jula 1925. godine, a obrazovanje je stekao u Zemaljskoj glumačkoj školi u Zagrebu. Bio je član Hrvatskog Narodnog Kazališta u Splitu gde je radio do penzije 1988. godine. Postavljao je dela P. Budaka (Mećava), M. Ogrizovića (Hasanaginica), C. Goldonija (Ribarske svađe), N. V. Gogolja (Ženidba), P. Kanavelića (Šimun Dundurilo), M. Matkovića (Heraklo), I. Brešana (Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja), M. Smoje (Ča je pusta Londra…), M. Uvodića (Libar Marka Uvodića Splićanina), I. Tijardovića (Mala Floramye). Režirao je na Splitskom letu, a objavljivao je i tekstove o dramaturgiji, slikarstvu i pesništvu.

Prethodne godine je dobio i nagradu ANFAS u kategoriji „Izvorne inspiracije.“ Nagrada Anti Jelaski dodeljena je „ne samo zato što je kao skojevac sudelovao u antifašističkoj borbi i prošao mučenja i italijanski zatvor, pa i ne samo zbog toga što je humanističke vrednosti antifašizma negovao i u posleratnom delovanju”, već i zato što je “ujedno i neko kome novo doba nacionalizma i negiranja tih vrednosti, ne samo da nije promenilo životne stavove ili ga navelo da barem o njima javno ne govori, nego je iznova u njemu probudilo duh otpora”, stoji u objašnjenju nagrade.

“Ante Jelaska je čovjek koji je držao baklju antifašizma zadnjih 30 godina u cijeloj Hrvatskoj, posebno u Splitu i u Dalmaciji izlažući se stigmatizaciji sredine. Po svemu sudeći, po svemu što se događa zadnjih godina, ta baklja je došla do današnjeg doba i našla mlade ljude koji su spremni zastupati ideje antifašizma u današnjim okolnostima”, kazao je istoričar Dragan Markovina kada je Jelaska na predlog dr. Tončija Šitina dobio najveću nagradu Grada Splita.

Jelaska je tom prilikom dao veliki intervju za Tportal u kojem je, između ostalog, rekao:

“Antifašizam je oblik okupljanja civilnog i građanskog društva, to je naprosto zdravo društvo. Kakvo bi uopće bilo nego zdravo, ako se odbija od fašizma i s njime sukobljava? Moja generacija imala je jak sudar s fašizmom u onom ratu, živjeli smo u okupiranoj Dalmaciji koju se željelo potpuno talijanizirati i normalno je to da smo pružali otpor. Imao sam šesnaest godina kad je došlo ljeto i vrijeme podjele svjedodžbi, a oni su nam ih htjeli ispisati na talijanskom. Čuj to. I onda smo protestirali tamo ispred teatra, tražili smo naše svjedodžbe na našem, hrvatskom jeziku. Borili smo se za svoj identitet”, rekao je Jelaska i ispričao kako se kao gimnazijalac i sam uključio u pokret otpora.

“Kako god to danas zvučalo, bio sam ponosni skojevac i zbog toga sam svršio u zatvoru. Valjda su oni imali neke svoje veze kojima su me provalili. Pokupili su me i uvalili u zatvor u Splitu, ovdje gdje je današnja Općina, u neku sobu u kojoj je već bilo tridesetak ljudi koji su ležali po podu kao srdele. Stao sam uz vrata jer nije bilo mjesta i cijelu noć probdio, a kada je svanulo, prišao mi je nepoznati mladić koji mi je samo kazao: ‘Ovdje imaš dva odgovora: ‘Nisam’ i ‘ne znam’. To mi je došlo kao velika injekcija snage i u sebi sam opsovao, jebem ja njima mater milu, nećete od mene izvući ništa! Tako je i bilo. Svaki dan prolazio sam batinanja na preslušavanjima i kad bih se onesvijestilo, izveli bi me van da dođem sebi. I tako ukrug. Ja odgovaram s ‘nisam’ i ‘ne znam’, ‘nisam’ i ‘ne znam’, a oni tuku i mlate. Ali to me na kraju i spasilo. Nisam ništa priznao i moj dosje je ostao čist, samo bijeli komad papira koji nisam ni potpisao. Pa kada je došao red na suđenje na Tribune Speciale della Dalmazia u Šibeniku, nisu mi mogli ništa: čak i ta fašistička Italija imala je regule i na neki svoj način bila je pravna država, pa nisu mogli objesiti šesnaestogodišnjaka protiv kojeg nemaju nikakvih dokaza. Umjesto toga ispratili su me na brod i poslali preko mora, u zatvor u Parmu. Dvije godine sam učinio tamo, sve dok fašistička Italija nije krepala, a ja se vratio doma”, rekao je Jelaska koji je nakon povratka u Split otišao u partizane.

Posebno je bio ogorčen na pokušaje revizionizma. “Gledaj, pratim ja medije i tužno mi je čuti da djeca pitaju ‘Gdje je Srbin? i mlate se zbog toga, ne mogu razumjeti nepotrebno glođanje oko toga tko je tko, bio on Hrvat, Srbin, Bosanac ili Nijemac. Pa i u onom ratu imali smo dobre odnose s našim Talijanima u Splitu, mi obični ljudi, a vlast je uvijek stvarala podjele i tenzije. Tako je i danas, žaloste me one ustaške parole i simboli na zidovima, iako ih danas ima puno manje nego prije. I opet je vlast kriva za sve: kad netko učini prijestup, oni mu daju uvjetnu kaznu ili ga pošalju na rad za opće dobro. Pa ne možemo tako naprijed…”, kazao je Ante Jelaska.

Total
26
Shares
Related Posts